Reumatoidni artritis 

Reumatoidni artritis

Reumatoidni artritis je hronična upalna reumatska bolest lokomotornog sistema, a najjače pogađa periferne zglobove ekstremiteta. Bolest je češća kod žena u dobi od 20 do 40 godina.

Bez pravodobnog i odgovarajućeg liječenja, postupno se pogoršava. Riječ je o upali što zahvaća sve zglobove osim kičme (rijetko vratni dio), pa i zglobove grkljana (glas postane promukao) i zglobove među slušnim koščicama (oslabi sluh).

Reumatoidni artritis posljedica je "greške" imunološkog sustava: zbog još nepoznatog razloga, neke se bjelančevine u bolesnikovom tijelu toliko promijene da ih tijelo više ne prepoznaje kao vlastite, pa se stvaraju protutijela nastaju promjene u čahurama zglobova ruku i nogu. Rezultat je upala, više ili manje ozbiljna, s jačim ili slabijim tegobama.
Iako postoji genetska predispozicija, bolest nije ni nasljedna, niti zarazna.
Emotivni stres pospješuje razvoj bolesti, barem u nekim slučajevima.

Simptomi

Vidi sedam kriterija za prepoznavanje reume.

Reumatoidni artritis najčešće počinje postupno uz poremećaj opšteg stanja zdravlja: bolesnik se osjeća nevoljko, brzo se zamara već pri malim naporima, znoji se, nema apetita, mršavi i loše spava. Potom se javlja "jutarnja zakočenost" u zglobovima, koja je obično najizraženija u šakama: pri buđenju, prsti ruku (ali i nogu ili bilo koji drugi zglob) su kruti i potrebno je neko vrijeme da se razgibaju. Zatim su cijeloga dana pokretni, ali se isti osjećaj ponavlja svakoga jutra. Razvojem bolesti zakočenost traje sve duže.

Dalji upalni proces uzrokuje razaranje zglobne hraskavice i zglobnih tijela, nestabilnost zgloba, devijacije prstiju i deformacije različitih oblika. Zbog upale veziva atrofiraju mišići, a mišićne niti propadaju.

Nakon nekog vremena bolesnik počinje osjećati bol u zglobovima, prvo blagu (samo pri opterećenju, pritisku, rukovanju i sl.), a potom sve izrazitiju, čak i kad miruje, čak mu noću remeti san. I te boli obično najprije osjeti u zglobovima šaka.

Na primjer, prsti ruku svijaju se i skreću ustranu (vidi sliku). Prednji se dio stopala proširi, a palac se podvije pod ostale prste. Zglobovi postaju labavi ili se ukoče, pa se neliječeni bolesnik teško služi rukama i teško hoda.

Tok bolesti obilježavaju faze pogoršanja (egzacerbacije) i faze smirenja upalnog procesa (remisije), sve do invaliditeta, ukoliko se ne liječi.

Vremenom se javljaju vidljive promjene - otekline zglobova, obično u malim zglobovima prstiju (katkad i u nožnim prstima). Pritom oteknu prvi i drugi zglob, a krajnji zglob ostane nepromijenjen. Otekline su uvijek "simetrične", tj. na istovrsnom zglobu obiju ruku ili obiju nogu.

Upala može zahvatiti sve zglobove, u kojima buja bolesno, upalno tkivo što nagriza i razara hrskavice kosti, pa se zglobovi izobličuju. Na primjer, prsti ruku svijaju se i skreću ustranu, prednji se dio stopala proširi, a palac se podvije pod ostale prste. Zglobovi postaju labavi ili se ukoče, pa se neliječeni bolesnik više ne može služiti rukama niti hodati - postaje potpuni invalid.

Upala zahvata i tetive i mišiće u okolici zglobova, pa katkad nastaju čvorići u potkožju (najčešće oko laktova). Dolazi i do upalnih promjena u krvnim žilama kože (začepe se i na koži nastaju ranice), u oku i u plućima, a uvijek se razvija i popratna malokrvnost (anemija).

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma na koje se pacijent žali, liječničkog pregleda i  laboratorijskih pretraga krvi. 

U krvi se nalaze znakovi upale (ubrzana sedimentacija eritrocita, povećan broj bijelih krvnih stanica, poremećen odnos bjelančevima u krvnom serumu), kao i znakovi slabokrvnosti (smanjen broj crvenih krvnih tjelešaca, smanjena količina željeza).

Većina bolesnika u krvi ima i tzv. reumatoidni faktor.

Rendgensko snimanje je korisno za dijagnozu i praćenje razvoja bolesti.

 

Terapija i liječenje

Liječenje RA prilagođuje se aktivnosti bolesti i ima dva osnovna cilja:

suzbiti aktivnu upalu te spriječiti deformaciju zglobova i propadanje mišične mase. Liječenje čine:

  • opšte mjere – noćni i dnevni odmor, dijeta, imobilizacija

  • osnovna (temeljna) medikamentozna terapija – antireumatici, kortikosteroidi...

  • funkcionalna terapija – kineziterapija, radna terapija

  • edukacija – o toku bolesti, načinu obavljanja svakodnevnih i profesionalnih aktivnosti

  • operativna terapija

Razlikuje se od osobe do osobe i zavovisi o njenoj životnoj dobi, smetnjama, načinu života, drugim bolestima.  Sastoji se od:

  • lijekova kojima se suzbija bol i upala (NSAR),

  • odmaranja,

  • medicinske gimnastike (kineziterapija) i

  • mjera predostrožnosti.

Kod osnovnog liječenja primjenjuju se lijekovi kojima se razvoj bolesti može usporiti, a katkad i zaustaviti. Protiv boli i upale koriste se i takozvani "antireumatici", koje obično treba uzimati dugo vremena.

Izrazito razvijeni atritits liječi se drugim lijekovima (solima zlata u obliku injekcija, sulfasalazinom ili metotreksatom uz antireumatike).

Za upaljeni zglob važno je mirovanje jer se time smanjuje bol, upala, umor, spazam mišića i kontraktura, ali ga treba skraćivati sa smanjenjem tegoba.

Krioterapija se primjenjuje radi analgetskog i antiinflamatornog učinka.

Treba izbjegavati prekomjeran zamor, ali medicinska gimnastika pomaže održavanju pokretljivosti zglobova i jačini mišića. Na upalne promjene nekog zgloba može djelovati i masaža pomoću leda (krioterapija), a na bol elektroterapija.

Postoje li izrazita oštećenja nekog zgloba, treba poduzeti operativno - hirurško liječenje: uklanja se upalno tkivo iz zglobne čahure (sinoviektomija). Nema rezova, već se kroz male otvore uvode sonde. Pacijent može ići kući već drugi dan nakon zahvata.

Kad je bolest već uznapredovala i traje godinama, možda će trebati veći hirurški zahvat. Oštećeni se zglob može zamijeniti umjetnim (kuk, koljeno), a oštećene se tetive, posebice one u šakama, mogu vratiti na svoje mjesto, te ako su prekinute, mogu se sašiti.

 

U početnoj tzv. aktivnoj fazi  bolesti primjenjuju se opšte mjere, lijekovi i krioterapija.

Vrlo je bitna aplikacija korektivnih udlaga u ovoj fazi. One sprečavaju i koriguju oštećenja te zadržavaju zglob u funkcionalnom položaju.

Za šaku funkcionalan položaj je dorzifleksija od 35˚, s prstima u semifleksiji od 15˚ i poduprtom ulnarnom stranom da se spriječi devijacija. (Dorzifleksija: pomicanje prstiju i stopala u gležnju prema gore, tj. prema potkoljenici.)

Za koljeno je to udlaga u ekstenziji (nikako se ne smije dozvoliti podmetanje jastučića ispod koljena), kuk ekstendiran i lagano abduciran, stopalo u srednjem položaju od 90˚ Paziti da se ne izazove fleksiona kontraktura kao posljedica težine pokrivača na stopalu.

(Kontraktura: Ograničena pokretljivost zgloba u svim ili samo u nekim smjerovima.)

U hroničnoj fazi bolest pokazuje malu aktivnost ili je postignuta remisija upalnog procesa, osnov terapije je kineziterapija, potpomognuta topliotnim oblogama i balneoterapijom. Cilj zadržavanje odnosno povećanje opsega pokreta, i povećanje izdržljivosti, odnosno opšte snage.

 

Šta izbjegavati?

U hroničnoj fazi preporučuje se izbjegavanje nošenje teških stvari u rukama i preko ramena. Ako se ipak mora nositi veća težina, bolje ju je raspodijeliti na jednake dijelove na obje ruke. Razmislite o nabavci kolica s torbom. Preporučuje se hod po ravnom, a treba izbjegavati hod po neravnom terenu.

Cipele trebaju imati niske potpetice, jer se tako opterećenje na prstima stopala znatno smanjuje. 

Dijeta

Temelj zdrave prehrane je izbalansiran, raznovrsni jelovnik koji se temelji na zasnovan na prirodnoj hrani.

Ima više vrsta dijeta koje se preporučuju bolesnicima s upalom zglobova. Neophodno je da dijetom smanjite prekomjernu težinu i tako rasteretite zglobove.

Vitamini i bjelančevine vrlo su korisni, a ne utječu na porast tjelesne težine. U dnevnim obrocima treba smanjiti tjesteninu i kruh.