Bol u kičmi - krstobolja

Krstobolja


Veliki broj osoba pati od raznih tegoba koje se mogu povezati sa kičmom. 
Krstobolja (lumbago) naziv je za bol u slabinskom dijelu kičme, odnosno krstima

Odmah iza glavobolja, bolovi povezani sa kičmom su drugi najcešći razlog zašto se ljudi obraćaju za pomoć doktoru.  

Oko 26% radno sposobnog stanovništva svake godine zatraži liječničku pomoć zbog te bolesti. To znači da se godišnje izgubi velik broj radnih dana zbog krstobolje, što uz troškove liječenja i bolovanja iziskuje znatna novčana sredstva. Stoga je posebno važna edukacija stanovništva o načinima liječenja i prevenciji recidiva krstobolje.

Kičma je sastavljena od 34 pršljena od kojih su neki zakržljali.Prema gore kičma završava lubanjom, a prema dolje zdjelicom. Između dva pršljena nalazi se disk ili pločica koji se naziva i intervertebralni disk. Pokret između pršljenova moguć je pomoću para zglobova (fasetni zglobovi) i diska ili ravne pločice (intervertebralni disk).

Oni ublažuju opterećenje kičme naročito intervertebralni disk. Intervertebralni disk se mijenja tokom života. U starijoj dobi nije toliko elastičan, manje veže vodu i zbog toga je manje otporan za ublaživanje udarca pršljenova pa se češće javljaju bolni sindromi ili bol u vratnom i slabinskom dijelu.Ligamenti povezuju pojedine pršljenove i daju im potrebnu čvrstoću. S godinama života i oni postaju neotporni i lako se oštećuju. Na krajevima pršljenova kod osoba starijih od 40 godina javljaju se koštani nastavci ili osteofiti. U nepovoljnom položaju osteofiti mogu podražiti živce koji izlaze iz kičme i izazvati krstobolju. Intervertebralni disk je pomičan i u nepovoljnim položajima ide prema straga ili sa strane vršeći pritisak na kičmenu moždinu ili živce.

 

Uobičajeni simptomi

Bolesti i tegobe povezane sa kičmom se uglavnom svode na bolove u lumbsakralnom dijelu (krstobolja) i u vratnom dijelu kičme. Ti bolovi su često popraćeni sa napetim ili bolnim mišićima te smanjenom ili bolnom pokretljivošću.

Tegobe se mogu javiti kao poteškoće kod hodanja, stajanja, sjedenja, ustajanja i dizanja iz stolice, ili iz auta, vezivanja cipela, oblačenja čarapa itd.

Bol može biti žestoka ili pak umjerena i povremena, pojavljuje se postupno ili naglo i, nažalost, često se ponavlja.

Bolesnik ostaje ukočen u jednom položaju, i to najčešće u stranu. Bolest se može pojačavati naročito pri pokušaju izvođenja pokreta, kašljanje, kihanje i uopšte napinjanje pojačava boli.

Pokret kičme je ograničen i smanjen ili nije moguć.

Bol se obično širi prema vanjskoj, stražnjoj ili prednjoj strani natkoljenice ili prema koljenu, potkoljenici ili stopalu.

Ta se bol naziva i prenesena bol. Kuda će se širiti, zavisi o "ukliještenom" živcu. Mogu nastati i trnci u nogama te oslabljen osjet u jednoj nozi ili objema nogama.

Ponekad se razvija mišićna slabost pa je zbog toga otežan hod, posebno na prstima ili petama. 

Krstobolja može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

Uzroci krstobolje su različiti. I ovdje možemo reći da pojam krstobolja odgovara simptomu bola, a ne konkretnoj bolesti.

Najjednostavnije je izvršiti podjelu na tri grupe uzroka.

Prva grupa je i ona najpoznatija, su krstobolje uzrokovane degenertivnim oboljenjima: diskopatije, diskus hernije, koštane izbočine (osteofiti) spadaju u ovu grupu.

Specifičnost kod ove grupe je činjenica da  nastaju polako, te tako od  prve pojave bolova i signala da nešto nije u redu, proces može trajati i godinama.

 Drugu grupu uzoka čine traume u širem smislu. Udarci u predio kičme i krsta mogu nagnječiti meko tkivo i izazvati bolove, bez obzira je li hematom prisutan ili nije. Jači udarci ili trzajevi (poput onih kod pada s visne, ili saobraćajnih nesreća) mogu izazvati subluksacije (poluiščašenjem) pršljenova, sa posljedicnim njihovim pritiskom na meka tkiva, medu kojima i živčane spletove.

Pod traumom možemo smatrati i slučajeve naglog preopterećenja mišića donjeg dijela leđa sa posljedicnom upalom njihova hvatišta i/ili istegnucima samih mišica, što se dogada kod intenzivne fizičkih aktivnosti.

 Treću grupu čine različite boleste kod kojih je krstobolja tek jedan od simptoma.

 

U ovim stanjima rijetko liječimo same bolove u donjem dijelu leđa, već su napori usmjereni u pokušaj utjecaja na primarno oboljenje.

Tako ovdje ubrajamo reumatološke bolesti u kojima dolazi do promjena na malim zglobovima kičme, hrskavici i kostima, zatim osteoporozu, potom bolesti unutarnjih organa poput bubrega, jetre, crijeva i slezene, a moguće i prostate, sve do malignih oboljenja same kičme.

 

Dijagnostika

 Vidjeli smo da je krstobolja ustvari simptom, a ne sama bolest.

Zato niti jedna danas poznata metoda liječenja ne može dati dobre rezultate kod svih krstobolja. Svaki uzrok krstobolje ima specifičan način liječenja.

Pretrage kičme kod bolesnika s krstoboljom započinju iscrpnom anamnezom i kliničkim pregledom.

Slijede laboratorijska i radiološka dijagnostika, ali tek nakon smirivanja akutnih simptoma. Kod sumnje na oštećenje živaca pritiskom radi se elektromioneurografija (snimanje električnih mišićnih impulsa).

Dijagnostika je posljednjih godina poboljšana upotrebom kompjuterske tomografije (CT) i magnetne rezonance (MR), koje omogućuju primjeren prikaz kičme i sadržaja u njenom kanalu.

Smatra se da su degenerativni procesi u tijelu i njihovo napredovanje spoj genetskog naslijeđa i načina života.

Tačan uticaj jednog u odnosu na drugi faktor, još nije tačno određen što ima za posljedicu različite pristupe liječenju.

 

Terapija

Često se krstobolja shvata kao prolaznu nelagodu koju treba što prije ukloniti bilo kojim sredstvom, pa se često događa da se ona, jednom uklonjena, uskoro ponovo pojavi.

Poboljšanjem cirkulacije i opskrbe bolnog područja kisikom, toplina opušta mišićnu napetost i ublažava gotovo svaku mišićnu bol.

U zavisnosti od konkretnog slučaja, to može biti masaža, kiropraktika, akupresura, akupunktura ili cijeli arsenal fizioterapije.

U rezistentnim slučajevima upotrebljavamo lijekove u obliku analgetika, kao tablete ili injekcije.

Fnkcionalno liječenje može nastupiti tek kada je faza jakih, odnosno akutnih bolova prošla. Ono se zasniva prije svega na vježbama.

 

JE LI S KRSTOBOLJOM DOPUŠTENO ODLAZITI OSTEOPATU ILI KIROPRAKTIČARU?

Neki liječnici provode manipulaciju kičme u slučaju krstobolje. Katkada nastaje poboljšanje stanja i smanjenje boli nakon nekoliko seansi.

Medutim, manipulacija koju izvode osteopati, manipulatori, kiropraktičari, i drugi koji postižu "zapanjujući" uspjeh, nije metoda izbora u liječenju krstobolje i ne preporuččuje se.

Navedene metode mogu se primijeniti ako ih liječnik određene specijalnosti odredi i kontroliše  kiropraktičke postupke.

AKUPUNKTURA

Akupunktura često suzbija bol, ali nema utjecaja na pokliznuće diska. Drugi postupci fizikalne terapije (TENS) također uspješno uklanjaju bol.

Prevencija

Krstobolja se sigurno može prevenirati.

Kako?

Za prevenciju krstobolje najbolja je fizička aktivnost. Ona se može provoditi u kući, na sportskim terenima i drugdje. Pri tome treba vježbati mišiće kičme i udova, te pravilno obavljati kretnje pri raznim poslovima (dizanje tereta, savijanje).

Pravilno držanje je uvijek važno i na njega treba misliti.

Kičma predstavlja stup koji u odrasloj dobi ima dvije krivine izbočene naprijed. One su razvijene u vratnom i slabinskom dijelu kičme i omogućavaju potpuno uspravan stav čovjeka.

Neke se osobe ne drže uspravno, već pogrbljeno i mlitavo.

Te osobe češće pate od krstobolje. Da bi se izbjeglo ponavljanje krstobolje, potrebno je već od mladih dana držati se uspravno. Uspravno držanje raspodjeljuje opterećenje tijela i rijetko izaziva krstobolju. Zato se uspravno držanje održava kroz čitav život i u svim prilikama bez bojazni da će se razviti krstobolja.

Pri opterećenju i nošenju te podizanju tereta nikada se ne savija kičma, nego noge.  Njih treba koliko je potrebno saviti u kuku i koljenu. Na taj način opterećenje je podjednako na površini diska (analiziraj slike).

Treba izbjegavati podizanje teških predmeta, koristiti se pravilnom tehnikom dizanja i savijati pri dizanju tereta noge u kuku i koljenu, a ne kičmu.

Pri radu obvezno savijati noge, a pri vožnji automobilom poduprijeti leđa u udobnom sjedištu.

Tjelesnu težinu treba dovesti na optimalnu vrijednost.