Išijas

Isijas

 

Lumboišijalgija označava bolove u krstima sa zračenjem u noge. 

Išijas je česta bolest ishijadičkog živca (nervus ischiadicus). 

Riječ išijas se odnosi na najduži i najveći živac u tijelu, debljine palca. Sastavljen je od 5 manjih živaca koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kičme te se spušta niz noge gdje se grana u manje živce u natkoljenici, u predjelu koljena, lista, stopala i prstima.

Većina osoba koje pate od tzv. išijasa prethodno su bolovale od krstobolje. Ukočena i bolna leđa zapravo prethodnica išijasu. 

Zato je poželjno da je pri prvim simptomima bolnih leđa djelujete preventivno.

 

Klasična slika osobe koja pati od išijasa je bol u donjem dijelu leđa i bol u potkoljenici, listu, s time da je bol u listu jače izražena nego u leđima i vrlo često je izavana pokretima kao što su pregibanje sa ili bez komponente rotacije. To se načešće događa prilikom pregibanja kad nešto pokušamo podići ili prilikom brisanja leđa ručnikom kad je noga podignuta na školjku. Bol može biti samo u jednoj nozi, no može se bol seliti iz jedne noge u drugu pa čak zahvatiti obje noge. 
Kod jakog išijasa teško je pronaći olakšavajući položaj tako da su više-manje sve aktivnosti bolne. Stajanje i hodanje su popraćeni istim bolovima kao i sjedenje i ležanje.

Simptomi
Osobe koje pate od išijasa pate od raznih simptoma. 
Oštra, žareća bol sa stražnje strane noge uz moguće trnce u nozi ili stopalu. Može se javiti i slabost u nozi, naročito u stopalu tako da se ne može stati na prste ili povući  stopalo te palac prema sebi.
Smanjena snaga mišića, koja se iskazuje kao djelomična klijenut (pareza) prstiju i stopala svjedoči o herniji diska između petoga slabinskog i prvoga krstačnog pršljena. U tom je slučaju najčešće poremećen i refleks Ahilove tetive. Oslabjelost skočnog zgloba upozorava na smetnju između četvrtoga i petoga slabinskog pršljena. U tom slučaju može izostati i patelarni refleks, premda to češće zapažamo pri herniji diska između trećega i četvrtoga ili drugoga i trećega slabinskog pršljena.

   

Dijagnostika
Dijagnoza se temelji na anamnezi, neurološkom pregledu kao i na radiološkim metodama.
Sa pojavom simptoma išijasa treba se obavezno posavjetovati s liječnikom ili s doktorom kiropraktike koji će utvrditi uzrok nastalog problema.
Kod dijagnostike je važno utvrditi način na koji su bolovi započeli, jer išijas može imati i cijeli niz uzroka. 
Kako je sam živac sastavljen iz nervnih vlakana donjeg dijela kralježnice, najčešća njegova iritacija ipak je izazvana hernijom diska ili pritiskom nekog drugog mekog tkiva ili kosti. 
Testovi za piriformis sindrom mogu ukazati na taj uzrok, ali je ponekad potrebna i detaljnija dijagnostika koja će isključiti druge uzroke, poput rendgena, CT-a, ili magnetske rezonance.

Terapija
U blažim slučajevima dovoljno je samo nekoliko dana mirovati u krevetu, a nakon toga postupno obavljati svakodnevne kućne aktivnosti. 
Duže ležanje može uzrokovati slabiji oporavak. 
Hladni ili topli oblozi na bolna mjesta takođe mogu pomoći. 
U iznimno bolnim situacijama, preporučuju se lijekovi koji opuštaju mišićni smpazam te analgetici, po mogućnosti u kraćem razdoblju. Uzimanje nesteroidnih reumatika kao što su ibuprofen, diklofenak ketoprofen itd. smanjuju upalu i bolove. U težim slučajevima mogu se dati i kortikosteroidi.
No, ono što stvarno liječi jest vježbanje i to istezanje.
Koristi se i fizikalna terapija ultrazvukom, električnom stimulacijom, laserom itd. 

Nakon što se smire akutne tegobe može se početi s posebnim vježbama za učvršćivanje trbušnih i leđnih mišića koji su neka vrsta prirodnog steznika i pritom čuvaju kičmu. 

 

Osnovna prevencija ovog sindroma sastoji se u održavanju adekvatne fleksibilnosti putem redovitog prakticiranja vježbi istezanja.

Isto je tako važno uspostaviti pun opseg kretnji u nozi koja je pogođena ovim sindromom, ojačati oslabljene mišiće, te postići potpuno bezbolan hod prije povratka u uobičajeni nivo aktivnosti.