Fibromialgija 

Fibromialgija
Fibromialgija predstavlja hronično oboljenje svrstano u reumatičnu bolest, a karakteriše je hronični bol u jednom i više mišića, a naročito na mjestu prelaska mišića u tetivu i na mjestima spajanja mišića na kost. 

Fibromialgija karakteriše stanje neprestane mišićne napetosti

 

Jedan od osam reumatičara pati od ove bolesti. 

Kod oboljelih od fibromialgije, mišići su neprestano napeti, pa se ne stignu odmoriti i obnoviti.

Za fibromialgija nije utvrđena tačnu organska osnova, a se često se javlja u vrijeme snažnog stresa, psihičkih trauma. Dakle, na neki je način povezana s psihičkom napetošću i emotivnim stresom.

Najnovija istraživanja pokazuju da je kod oboljelih poremećen i sistem za kontrolu boli. Niži prag boli od normalnog posljedica je nedovoljnog lučenja endogenih opijata, materija koja blokiraju osjećaj boli.

Fibromialgija je češća i kod osoba koje mnogo sjede, naprimjer, za kompjutorom.

Uobičajeni simptomi

Bol ne zahvaća zglobove i kosti, već mišiće.

Simptomi su slični reumi, ali nema patoloških promjena, kao kod reumatskih oboljenja.

Bol se premješta, javlja se svakodnevno, ali na različitim djelovima tijela. Posebno je izražena na pritisak bolnog mjesta, npr. u vratu, stražnjici, laktovima, koljenima, zdjelici ili trapezoidnom mišiću ramena.

Usljed boli prisutne su često smetnje sna (bolesnik teško zaspe, loše spava i lako se budi), smetnje kod probavnog trakta (nadraženost debelog crijeva, začep i proljev), umor i glavobolja. Primjećeno je i da vrijeme utječe na bolest: sivo nebo, kiša, snijeg i hladnoća u pravilu pogoršavaju simptome.

Dijagnostika

Dijagnozu fibromialgije je teško postaviti, a smatra se da su dva kriterijuma važna za njeno određivanje. Prvo, difuzan bol koji traje duže od tri mjeseca i drugo - prisustvo bola pri lokalnom pritisku i pokretima koji istežu mišić, tetivu. Difuzan bol je uglavnom praćen ukočenošću mišića i osjećajem hroničnog zamora.

Do dijagnoze fibromialgije liječnik dolazi tek kad isključi sve ostale oblike reumatizma.

Terapija

Liječe se simptomi.

Antidepresivi u malim dozama se kombinuju sa nesteroidnim antireumaticima i fizikalnom terapijom.

Koriste se i metode psihoterapije.

Tretmani protiv boli i mišićne napetosti pomažu pacijentu da uspostavi bolji odnos prema vlastitom tijelu.

 

Endermoterapija je korisna, jer svojim djelovanjem relaksira mišić, mijenja cirkulaciju tretirane regije, što dovodi do poboljšanja simptoma bolesti.