Fibromialgija
Fibromialgija predstavlja hronično oboljenje svrstano u reumatičnu bolest, a karakteriše je hronični bol u jednom i više mišića, a naročito na mjestu prelaska mišića u tetivu i na mjestima spajanja mišića na kost.
Fibromialgija
karakteriše stanje neprestane mišićne napetosti
Jedan od osam reumatičara pati od ove bolesti.
Kod
oboljelih od fibromialgije, mišići su neprestano napeti, pa se
ne stignu odmoriti i obnoviti.
Za
fibromialgija nije utvrđena tačnu organska osnova, a se
često se javlja u vrijeme snažnog stresa, psihičkih
trauma. Dakle, na neki je način povezana s psihičkom
napetošću i emotivnim stresom.
Najnovija istraživanja pokazuju da je kod oboljelih poremećen i sistem za kontrolu boli. Niži prag boli od normalnog posljedica je nedovoljnog lučenja endogenih opijata, materija koja blokiraju osjećaj boli.
Fibromialgija je češća i kod osoba koje mnogo sjede, naprimjer, za kompjutorom.
Uobičajeni simptomi
Bol
ne zahvaća zglobove i kosti, već mišiće.
Simptomi su slični reumi, ali nema patoloških promjena, kao kod reumatskih oboljenja.
Bol
se premješta, javlja se svakodnevno, ali na različitim
djelovima tijela. Posebno je izražena na pritisak bolnog mjesta,
npr. u vratu, stražnjici, laktovima, koljenima, zdjelici ili
trapezoidnom mišiću ramena.
Usljed
boli prisutne su često smetnje sna (bolesnik teško zaspe, loše
spava i lako se budi), smetnje kod probavnog trakta (nadraženost
debelog crijeva, začep i proljev), umor i glavobolja. Primjećeno
je i da vrijeme utječe na bolest: sivo nebo, kiša, snijeg i
hladnoća u pravilu pogoršavaju simptome.
Dijagnostika
Dijagnozu
fibromialgije je teško postaviti, a smatra se da su dva kriterijuma
važna za njeno određivanje. Prvo, difuzan bol koji traje duže
od tri mjeseca i drugo - prisustvo bola pri lokalnom pritisku i
pokretima koji istežu mišić, tetivu. Difuzan bol je uglavnom
praćen ukočenošću mišića i osjećajem
hroničnog zamora.
Do
dijagnoze fibromialgije liječnik dolazi tek kad isključi
sve ostale oblike reumatizma.
Terapija
Liječe
se simptomi.
Antidepresivi
u malim dozama se kombinuju sa nesteroidnim antireumaticima i
fizikalnom terapijom.
Koriste
se i metode psihoterapije.
Tretmani protiv boli i mišićne napetosti pomažu pacijentu da uspostavi bolji odnos prema vlastitom tijelu.
Endermoterapija je korisna, jer svojim djelovanjem relaksira mišić, mijenja cirkulaciju tretirane regije, što dovodi do poboljšanja simptoma bolesti.