Principi fizikalne rehabilitacije

 

Opsti principi fizikalne rehabilitacije

Rehabilitacija započinje postavljanjem dijagnoze. Poslije uspješne dijagnoze nepohodno je kontinuirano produžiti sa timskim rasdom.

Postoje dva osnovna principa za uspješnu rehabilitaciju

1. KONTINUIRANOST

2. TIMSKI RAD

Princip timskog rada podrazumjeva da je za uspjeh neophodan kompletan tim koji se satoji od od stručnjaka iz različitih  oblasti medicine.

Osnovnu tima određuje šef tima – liječnik, pod čijim stalnim nadzorom su svi ostali članovi tima i bolesnik.

U zavisnosti od dijagnoze ostali članovi tima su

- medicinske sestre

- fizioterapeut

- ortopedski tehničari

- logopedi

- psiholozi, pedagozi, socijalni radnici...

Terapeutske i rehabilitacijske djelatnosti:

  1. fizikalna terapija

  2. terapeutske vježbe

  3. korištenje pomagala  (štapa, štake, hodalice...)

  4. psihosocijalna pouka na život sa bolešću 

Ciljevi i planiranje rehabilitacije trebaju biti kratkoročni i dugoročni..

Poželjno je da se bolesnik upozna sa očekivanim rezultatima. U sklopu psihosocijane edukacije, kod trajnih bolesti treba imati individualan pristup da se bolesnik ne obeshrabi u nastojanju da poboljša stanje.

Kratkoročni ciljevi trebaju biti mjerljivi i poželjno je da bolesnik može sam da prati očekivane pomake nabolje kao rezultat rehabilitacije. Ovo doprinosi optimizmu i stvaranju boljeg psihofizičkog stanja.

TERAPIJA RADOM

Na prvom je mjestu terapija, rad je sredstvo.

Terapija radom, kao dio rehabilitacionog programa, obuhvaća "sve manuelne, kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti s ciljem da bi se kod pacijenta postigla određena fizička funkcija ili određeni mentalni stav". Ovo je definicija Međunarodnog udruženja radnih terapeuta (ergoterapeuta).

 

Rad je okupacijska terapija – prije svega služi kao osnov borbe protiv hospitalizma., a predstavlja mentalni stav koji omogućava da bolesnik lakše prihvati svoje stanje.

Slijedeća po važnosti je rekreacijska radna terapija. Bolest i smanjena sposobnost, pogotovo ako je vezana za duži boravak u bolnici ostavlja negativne psihičke posljedice. Da bi te oboljele ljude oraspoložili i podigli im samopouzdanje, upotrebljavamo vrlo jednostavne tehnike u okviru radne terapije. One moraju biti takve da bolesnika zabavljaju, odrvaćaju pažnju od bolesti i ispune slobodno vrijeme.

Uloga predprofesionalne radne terapije je da na osnovu preostalih sposobnosti bolesnika i njegovih navika pokuša odabrati buduću profesiju i da ga se kroz određene procedure u radnoj terapiji usmjerava prema toj profesiji.

Radni terapeut je fizikalni terapeut, koji zna primijeniti tehnike rada za određenu skupinu bolesnika.

U terapiji radom primjenjuju se uvježbavaju aktivnosti dnevnog života, profesionalne, kreativne i intelektualne aktivnosti, primenjuje se pedagoški rad.

Na primjer: održavanje higijene okoline, tkanje, pletenje, crtanje i dr. Takođe se primjenjuju neke rekreativne aktivnosti, kao što su: igre, slušanje radija, gledanje TV-a, itd.
Okupaciona radna terapija je nespecifična i ona nema za cilj osposobljavanje određenog funkcionalnog ispada, već joj je primarni cilj psihički uticaj – skretanje pažnja bolesnika sa bolesti. Terapija dejluje na ličnost i uspostavlja pozivan stav prema sebi, okolini, društvu i radu i rješava pacijenta negativne motivacije.
Radna terapija se sprovodi se u bolesničkoj sobi i u posebnim prostorijama, individualno i grupno.
Program radne terapije se prilagođava, u skladu sa promjenom stanja bolesnika..