KLIMATOTERAPIJA

Klimatoterapija za liječenje bolesti koristi blagodati pojedinih klimatskih osobina pojedinih krajeva.
Vremenska osjetljivost je multifaktorijalni fenomen, a najznačajnije su promjene barometarskog pritiska, temperature i vlage. 

Terapijski učinak klimoterapije može biti poštedni ili podražajni.

Iz ove grane terapije nastaje zdravstveni turizam koji pruža profilaksu, rehabilitaciju, ali i liječenje nekih bolesti.

Vezu između kilmatskih i meteoroloških prilika i bolesti utvrdio je i opisao još Hipokrat, 400 god. prije nove ere. 
Razlikujemo makroklimatski (promjene vremena) i mikroklimatski (radno okruženje) uticaj. 

Na promjene vremena osjetljivo je čak do 87% ljudi (meteoropati), kada osjećaju jače i učestalije tegobe, žene više od muškaraca. Često se (opravdano) može čuti da reumatičari predviđaju vrijeme. To se događa jer promjena pritiska najavljuje promjenu vremena. 

Statistički se može dokazati da se bez obzira na iste radiološki dokazane degenerativne promjene, osobe koje rade u toplom okruženju manje tuže na bol od onih koje rade u hladnim uvjetima. Vrijeme utječe na bolest: sivo nebo, kiša, snijeg i hladnoća u pravilu pogoršavaju simptome. 

Najbolja je suha klima: vlaga i nagle promjene vremena mogu pojačati bol. Govori se o bolestima koje su "osjetljive" na vremenske prilik, kao npr.: reumatoidni artritis, osteoartritis, lumbalni bolni sindrom, giht, glavbolje itd. Za ove bolesti je suhu i toplu klimu možemo smatrati oblikom fizioterapije.
Promjene temperature različito utječu na različita tkiva. 
Tetive, mišiće i kosti (zbog tkiva različite gustoće) hladnoća i vlaga kontrahira (stišće) ili ekspandira (širi) na različite načine. Te promjene dovode do podraživanja živaca, što dovodi do pojave reumatskih bolova. 
Najmanje problema donosi umjerena klima sa blagim promjenama.

Uopšte klima je definisana geografskom širinom (položajem u odnosu na ekvator) i nadmorskom visinom.

Mi se nalazimo u umjerenom pojasu, pa su shodno tome su osnovni oblici klime i terapija klimom definisani nadmorskom visinom:

- morska klima (talasoterapija)

- nizinska – do 300 m

- brdska – 300-1000 m

- planinska – preko 1000 m

Naglašen je i sezonski karakter klimoterapije.

Tako je u proljeće je najbolji učinak na vegetativne smetnje, u ljeto na kožne bolesti, u jesen na kardiovaskularne smetnje, a zimi se preporučuje primjena morske klime.

 

Klimu definišu razičiti faktori. Kao osnovni možemo nabrojati

  • fizikalne: temperatura, pritisak, vjetar,  sunce, elektricitet,

  • hemijske: smog, vodena para, aromatske tvari, peloidi, i

  • biološke: virusi, bakterije, gljivice

Klimatoterapija, predstavlja podršku osnovnom liječenju, a u stanjima bez oboljenja predstavlja važnu sekundarnu prevenciju protiv mogućeg ponovnog vraćanja bolesti.

I ovdje je pristup i vrijeme trajanja terapije individualan, jer svaki bolesnik reagira individualno na liječenje. Osnovna preporuka je da terapija bude duža od vremena aklimatizacije. Aklimatizacija je vrijeme potrebno da se tijelo prilagodi na određenu visinu i na druge klimatske faktore.