BALNEOTERAPIJA



Balneoterapija je liječenje primjenom mineralne vode.

Vidi i HIDROTERAPIJA i TALASOTERAPIJA.

Vode koje omogućavaju primjenu balneoterapije su vode temperature preko 20oC, sadržavaju više od 1 g/l otopljenih čvrstih materija, ili imaju male količine materija s jakim fiziološkim djelovanjem.

Sem kod reumatskih degenerativne bolesti moguće je da se primjeni i kod:
- neuroloških bolesti
- bolesti krvnih žila
- kardiovaskularnih bolesti (uz poseban oprez)

Uobičajeno je da se ovakav tretman naziva ljekovitim banjama, odnosno kupkama.

Najčešće vrste ljekovitih voda, odnosno kupki:

  • sumporna kupka

  • slana kupka

  • morska kupka

  • jodna kupka

  • radioaktivna kupka

  • kupka bogata CO2

  • juvenilne vode, pregrijanom vodenom parom, koja potiče od magme

  • fosilne vode ili naftna kupka

  • vadozne vode koje nastaju od oborinskih voda

Razlikujemo nekoliko načina korištenja mineralnih voda:

  • kupke: uranjanjem tijela ili dijela tijela; koriste se u kadama. Razlikujemo potemperaturi indiferentne (34-36 oC) i hipertermalne (40-42 oC). Osim djelovanjatermalne vode, ostvaruje se i djelovanje mikroklime i opuštaju_ i efekat. Postojipozitivan efekat uzgona, topline, otpora vode i hidrostatskog pritisaka.

  • Pijenje: najčešće ujutru natašte, ili nakon obroka

  • Inhaliranje: udisanje isparenja, ili aerosol

Kao posebnu kategoriju izdvajamo ljekovita blata – Peloide.

Ljekovita blata – mogu biti mineralni, organski i limani, a koriste se u obliku kupke ili obloga. Sastoje se od organskih tvari sitnozrnaste strukture i peloidnog karaktera.

Prilikom upotrebe može se pojaviti i tzv. balneoška reakcija. Pojavljuje se 3. – 6. dana liječnja. Karakteriše je umor, nesanica, pogoršanjem reumatskih tegoba i simptoma, osipom, depresijom, povišenom temperaturom.

Balneoreakcija je dokaz djelovanja određene mineralne vode i reaktivnosti bolesnika prema toj vodi.