Biološki lijekovi

U posljednje vrijeme sve se više govori o terapiji različitih vrsta bolesti biološkim lijekovima.
Pod tim lijekovima podrazumijevamo preparate proizvedene rekombinantnom tehnologijom koji su efikasni u poticanju ili supresiji djelovanja prirodnih spojeva.
Kad se osnovnim-temeljnim lijekovima ne postiže dobar efekat ili kad bolesnik na primjenjene lijekove ima nuspojave, tada primjenjujemo i biološke lijekove.

Šta su to biološki lijekovi?

Takozvani biološki lijekovi pripadaju novoj skupini lijekova, koji su razvijeni za čitav niz bolesti. Preparati se proizvode pomoću rekombinantne tehnologije i učinkovite su u poticanju ili inhibiciji djelovanja prirodnih spojeva. Proizvode se u živim stanicama primjenom rekombinantne tehnologije. Biološki lijekovi se obično injiciraju parenteralno, budući da bi se u suprotnom (oralna primjena) bjelančevine od kojih se sastoje razgradile prilikom prolaska kroz želudac.
Naziv biološki lijekovi je nastao jer djeluju tako da oponašaju procese u organizmu, ali u pojačanom obliku i obimu.

Genetiski inžinjering osnov bioloških lijekova

Hibridna ili rekombinovana DNK tehnologija obuhvata procedure kojima se DNK različitih vrsta mogu izolovati, isjecati i spajati u nove rekombinovane molekule i potom multiplicirati u većoj količini u populaciji mitotički visokoaktivnih ćelija (npr. bakterije, plijesni).
Genetski inženjering obuhvata metode vještačkog obrazovanja novih kombinacija nasljednog materijala.
Činjenica da je genetički kod univerzalan omogućuje da se genetički materijal jednog organizma prenosi u drugi. Time se dobija organizam sa drugačijom kombinacijom gena, čija se DNK naziva hibridna (rekombinovana) i u prirodi se normalno nikada ne nalazi.

Biološki lijekovi kod reumatskih bolesti

Ovi lijekovi sadrže blokatore pojedinih biološki aktivnih tvari koje izazivaju upale kod reumatskih bolesti. Oni su u svijetu standard liječenja za one bolesnike s upalnim reumatskim bolestima koji ne reagiraju na uobičajene lijekove, a koji mijenjaju tijek upalne reumatske bolesti.
Povoljan efekat bioloških lijekova, ogleda se bržim i boljim terapijskim odgovorom nego primjenom konvencionalnih lijekova s kojima se inače kombinuju. Osim toga, ovi lijekovi poboljšavaju kliničko stanje bolesnika kao što su bol, jutarnja zakočenost i umor te laboratorijski pokazatelji upale. U većini slučajeva primjenom ovih lijekova dolazi do usporavanja, zaustavljanja ili čak poboljšanja strukturnih promjena na zglobovima vidljivih na rendgenskim slikama. Time se bolesnicima uveliko olakšava život jer se smanjuje njihova onesposobljenost i povećavaju šanse za uključivanje u aktivni život. Nove terapijske strategije u reumatologiji razvile su se zahvaljujući sve boljem razumijevanju patofiziološkog procesa bolesti. Upoznavanje uloge pojedinih biološki aktivnih supstanci u upalnom procesu rezultiralo njihovom terapijskom primjenom, odnosno, primjenom njihovih blokatora (antagonista).

Na šta djeluju biološki lijekovi kod upalnih procesa

Zahvaljujući sve boljem razumjevanju nastanka i podržavanja upalnog procesa u zglobu na molekularnom nivou došlo je i do nastanka bioloških lijekova koji su usmjereni na male molekule – citokine ili njihove receptore odnosno na ćelije imunološkog sistema koje sudjeluju u upali.
Danas se u svijetu naširoko upotrebljavaju lijekovi kao što su monoklonska protutijela protiv molekula koje utječu na razvoj i održavanje upale u reumatskim bolestima.
Najvažniji stimulator upale u zglobovima i zglobnim ovojnicama bolesnika s upalnim reumatskim bolestima jest faktor tumorske nekroze - alfa (Tumor necrosis factor - alfa: TNF-α).
Primjenom monoklonskog protutijela usmjerenoga prema TNF-α , kao što su infliksimab ili adalimumaba, blokira se upala.

Podnožje-Footer-veze-