Istine i zablude o reumi i reumatskim oboljenjima
Reuma i depresija

Brojne studije dokazale su povezanost reumatoidnog artritisa i psihičkih poremećaja. Postavljalo se pitanje da li psihički poremećaji dovode do artritisa ili artritis posljedično dovodi do psihičkih poremećaja.
Brojna istraživanja su pokazala kako osobe sa reumatoidnim artritisom imaju značajno veći rizik za obolijevanje od poremećaja raspoloženja i anksioznog poremećaja koji su i najčešći psihički poremećaji koji se javljaju kod oboljelih od RA.
Naprotiv, oboljeli od psihičkih bolesti nemaju veći rizik obolijevanja od reumatoidnog artritisa. Tačan mehanizam kako artritis dovodi do depresivnosti se ne zna ali Land i sur. smatraju da je invalidnost, odnosno ograničena sposobnost funkcioniranja glavni faktor u izazivanju poremećaja raspoloženja, mada se tome mogu pridodati i patnja radi kronične boli i gubitak dotadašnjih uloga (profesionalna, obiteljska, socijalna uloga). Neizvjesnost, progresivni tok bolesti, onemogućenost u svakodnevnom funkcioniranju - među vodećim su uzrocima osjećaja tjeskobe i straha.
Depresivna ili anksiozna reakcija, a najčešće obje, često utiču na relaps (povratak, pogoršanje) bolesti.
Kod dijela bolesnika dijagnosticira se depresivni poremećaj ili anksiozni poremećaj koji zahtijevaju psihijatrijsku terapiju i ambulantno daljnje praćenje uz suportivnu psihoterapiju. Značajan problem bolesnicima predstavlja nošenje sa kroničnom boli koja se pojačava ili smanjuje vezano uz faze bolesti, a često je i uzrokom smetnji spavanja. Rijetko, kao nuspojava liječenja reumatoidnog artritisa kortikosteroidima, može se javiti jatrogena (lijekovima izazvana) psihotična reakcija.