Reumatske bolesti su grupa bolesti u kojih prvenstveno dolazi do oštećenja i ograničene funkcije zglobova, strukture oko zgloba
i svih dijelova lokomotornog sistema.
Radi se o sindromu koji obuhvata više od 150 bolesti.
Nema jedinstvene klasifikacije reumatskih bolesti, ali općenito ih možemo podijeliti na sljedeće kategorije:
neupalne zglobne bolesti
upalne reumatske bolesti, koje se mogu prvenstveno manifestirati na zglobovima ili na više organa i organskih sustava
vanzglobni reumatizam
metaboličke bolesti s manifestacijom na zglobovima ili na kostima
artritise povezane s endokrinološkim bolestima i poremećajima i bolestima nakupljanja
regionalne bolne sindrome ili proširene bolne sindrome
Reumatologija (reumatizam + -logija) je medicinska grana.
Reumatologija proučava, dijagnosticira, liječi i sprječava reumatske bolesti i posljedice tih bolestiju.
Medicina se od davnina bavila reumom, ali kao zasebna displina reumatologija se razvija tek u 20. stoljeću. Korijeni su joj u balneologiji i fizikalnoj medicini.
Uobičajeno se smatra granom interne medicine.
Postavljanje dijagnoze upalnih i degenerativnih bolesti
Za dijagnostiku i razlikovanju upalnih od degenerativnih bolesti zglobova i kičme koriste se različita dijagnostička sredstva i metode.
Osnova dijagnostike reumatskih bolesti su različite laboratorijske i RTG nalazi.
Inicijalnu obradu obavlja nadležnog liječni porodične medicine
u šta sapadaju tzv. "rutinske" laboratorijske i radiološke pretrage.
To uobičajeno podrazumijeva određivanje parametara upale, krvne slike i standardnih biohemijskih parametara
kako bi se između ostalog procijenila i funkcija bubrega i jetre.
Početna RTG obrada obuhvata klasične rendgen snimke bolnih/otečenih zglobova.
Ako je potrebna daljnja obrada zbog sumnje na upalnu reumatsku bolest, bolesnik se upućuje reumatologu, gdje se proširuje laboratorijska
i uobičajeno RTG dijagnostika.
Po potrebi vrše se i ispitivanja sinovijalne tečnosti, ultrasonografije, CATa, artroskopije, i kapilaroskopije.
U liječenju upalnih reumatskih bolesti koriste se farmakološke i nefarmakološke metode liječenja, koje su komplementarne.