Nanomedicina i reumatoidni artritis

Postojeći tretmani za reumatoidini artritis (RA), kao što su NSAIL, DMARD, glukokortikoidi i biološki su dosta efikasni tretmani, međutim njihova upotreba je ograničena zbog njihovih potencijalno štetnih nuspojava, kao što su komplikacije na srcu, gastrointestinalna oštećenja i čirevi, uz imunosupresiju (smanjenje aktivacije ili efikasnosti imunog sistema).

Uprkos napretku, još uvijek postoji potreba za razvojem tretmana za RA zbog zabrinutosti oko sigurnosti i djelotvornosti povezanih s trenutno dostupnim lijekovima.
Štetne posljedice zbog neselektivne aktivnosti trenutno dostupnih RA terapeutika mogu se smanjiti kapsuliranjem ovih bioaktivnih molekula u nanonosače za ciljaniji pristup isporuci lijeka do željenog mjesta (tj. zglobova) izbjegavanjem čestih ili visokih doza kako bi se postigla efikasna koncentracija lijeka.
Nanonosači mogu biti dizajnirani da zaštite ove bioaktivne molekule od razgradnje, čime se povećava njihova biodostupnost uz smanjenje nuspojava izvan cilja.
Ciljanje na specifične receptore ili uzimanje makrofaga (vrsta leukocitnih stanica, ćelije koje imaju sposobnost kretanja kroz tkivo) može napasti bolesna tkiva kao što su upaljeni zglobovi- Uzimanje nanonosača od strane slezene i jetre može se spriječiti modificiranjem njihovih fizičko-hemijskih svojstava, kao što je pojačano prodiranje kroz biološke barijere i inkapsulacije.
Jednom kada nanonosači stignu do ciljnog tkiva ili organa, lijek se može puštati na kontrolisan način zavisno od pH, temperature, rastvorljivosti, redoks uslovima, itd.
Naučnici su uspjeli u izradi nanomaterijala koji reaguju na ove fizičke ili biološke stimuluse, zvane ' inteligentni" ili "pametni" sistemi isporuke.

Ovo omogućava istraživačima da ispitaju ili preispitaju bioaktivne molekule za koje se ranije smatralo da su previše toksični da bi se isporučili sistemski.
Najvažniji fenomen u liječenju RA i drugih hroničnih upalnih poremećaja je povećana permeabilnost i retencija zbog ekstenzivne sistemske prirode upale. Sinteza nanočestica idealne veličine (10-1000 nm) i modifikacija njihove površine odgovarajućim funkcionalnim grupama može pomoći da se poveća -produži, njihovo vrijeme cirkulacije i time pruži maksimalna korist u izvršavanju željenog zadatka.
Nanomedicina se aktivno ili pasivno akumulira u upaljenim zglobovima kroz pojačani efekat permeacije i retencije (kretanje i zadržavanje hemikalija kroz materijal na molekularnom nivou).

Prožimanje i akumulacija nanomaterijala na mjestu upale je olakšana poremećenom vaskulaturom i smanjenom limfnom drenažom u upalnim stanjima i solidnim tumorima putem pasivnog ciljanja.

Biorazgradivi, biokompatibilni i antireumatski nanolijekovi koji modifikuju bolest (DMARN: disease-modifying anti-rheumatic nanomedicines) su vjerojatni terapijski pristup za osteoartritis i RA. Povećana bioraspoloživost i bioaktivnost DMARN-a na mjestu upale je posljedica kombinacije jedinstvenih fizičko-hemijskih svojstava nanonosača i patofizioloških svojstava upaljenih zglobova, kroz selektivno ciljanje i minimiziranje štetnih efekata izvan cilja.
Stoga nanomedicina ne samo da smanjuje dozu lijeka, već i smanjuje trajanje liječenja.