Dijagnostika reume

Artroze

Degenerativnim bolestima zglobova (artroze) bit je u propadanju hrskavice i mogu se razviti u bilo kojem zglobu, ali su najčešće u šaci, kuku i koljenu.
Artroza je zapravo vrsta artritisa, i to jedan od najčešćih tipova artritisa. Artoze su poznate i pod nazivima osteoartritis i osteoartroza. Kod artroza dolazi do oštećenja hrskavica zbog trenja i trošenja. (Za razliku od artritisa koji predstavlja upalu zglobova.)
Artroza se pojavljuje poslije 40. godine, a nakon 55. povećava se geometrijskom progresijom. Te su bolesti vrlo učestale, prije svega zbog sve dužeg životnog vijeka, ali im pridonose i štetni utjecaji iz okolice te suvremeni nezdravi način života.
Do 45. godine češće su žrtve muškaraci, a nakon 55. žene.
Može se čuti da je čovjek star toliko koliko su mu istrošene hrskavice.

Čak i u stručnim, liječničkim krugovima smatra da je artroza, posebno u malim zglobovima šaka “normalna pojava u starijoj dobi” kao posljedica istrošenosti tkiva.
Zato se artrozama kod osoba starijih od 65 godina posvećuje premalo pažnje.
Istrošenost hrskavica, ali i ostalih struktura zglobova šâka trebali bi pratiti u sklopu savremenih antropometrijskih, biomehaničkih i tehnoloških otkrića i pokazatelja. Nema pouzdanih pokazatelja da godine i starost obavezno znače artrozu.

Najčešće osteoartroze:

Osteoartroza šake
Osteoartroza koljena (Osteoarthrosis genus, Gonarthrosis)
Osteoartroza kuka (Osteoarthrosis coxae, Coxarthrosis)
Osteoartroza stopala (Osteoarthrosis pedum)

Simptomi i manifestacija

Artroza zahvaća hrskavicu oko zgloba, sinovijsku ovojnicu i vezivnu hrskavicu (koljena, kuka ili ruku), koja se u normalnim okolnostima "troši" kretanjem, ali i neprestano obnavlja.
Kod artroze obnova je sporija od trošenja: vlakna hrskavice slabe i na kraju nestaju. Time dolazi do promjena u kostima: kost zbog mjestimičnog taloženja mineralnih soli postaje čvršća i nastaju izrasline (osteofiti).

Bol je najčešći i najvažniji znak artroze: pojavljuje se na početku pokreta zgloba (recimo, hoda), a potom se smanjuje.
U hrskavici nastaju sitne pukotine, koje postaju sve dublje, pa pojedini komadići hrskavice počnu i otpadati s kosti, dok naposljetku ne propadne sva, pa se dodiruju dvije ogoljele kosti. Zglob više nije pokretljiv, niti se može opteretiti. Odlomljeni komadići hrskavice plivaju po zglobnoj šupljini pa mogu nadraživati zglobnu čahuru, što uzrokuje prolaznu reakcijsku upalu, ili pak zakočiti zglob pri nekom pokretu, ne dopuštajući dalje pokrete ("blokada zgloba").
Znak uznapredovalih degenerativnih promjena su cistične šupljine što nastaju zbog propadanja koštanog tkiva.
Razvojem bolesti pokretnost zgloba je sve manja.
Bolest se razvija sporo i gubitak pokretljivosti je postupan, ali, nažalost, nepovratan.
Izobličenja u području zgloba mogu nastati zbog njegova promijenjenog oblika, odebljanja zglobne čahure ili izljeva tekućine u zglob.
Škripanje pri kretanju je uzrokovano trenjem neravnih površina zglobne hrskavice.
Zglob s vremenom postaje labav (nestabilan), a kržljaju i mišići.
Konačna slika artroze je deformacija zgloba.

Faktori rizika

Neki poslovi i sportovi loše djeluju: zato se govori o "nogometaškom koljenu", "teniserskom", ili "bokserskom laktu", "klavirskim prstima" ili "kamionskoj kičmi".
Vrlo je važno spriječiti trošenje zgloba prekomjemim "korištenjem".
Već smo naglasili da ne treba zaključiti da je neaktivnost poželjna. Naprotiv, ukoliko niste fizički aktivni mišići će oslabiti, što će dodatno opteretiti zglobove. Zaključak: neophodno je pronaći pravu mjeru.
Naglašavamo neki položaji su štetni: dugotrajno sjedenje u nepravilnom položaju, na primjer za radnim stolom.
I neke metaboličke, hormonalne, upalne ili traumatske promjene, kao npr. šećerna bolest, mogu pospješiti pojavu artroze.

Artroza šâka

Šaka se satoji od velikog broja malih zglobova i u svakom od njih može doći do artrotskih promjena, posebno ako je riječ o primarnoj artrozi, čije uzroke još uvijek nedovoljno dobro poznajemo.

Artrozu šâka, zbog posebnih anatomskih odlika svih struktura, osobito zglobova prstiju, možemo promatrati kao posebnu bolest, pažljivije je dijagnosticirati, ali i kompleksnije liječiti i rehabilitirati.

Klinička slika i dijagnostika

Dijagnoza se zasniva prvenstveno na pacijentovom opisu tegoba i kliničkoj procjeni liječnika. Važno je otkriti o kojoj vrsti boli je riječ i kada se javlja.
Pored kliničkog pregleda važno je uraditi laboratorijske i rengenski nalaz. Laboratorijske analize krvi i mokraće su u granicama normale a rendgenski nalaz zavisi od stadijuma bolesti. U početnom stadiju bolesti rendgenski nalaz je uredan a kasnije se vide promjene na zglobu u smislu suženja zglobne pukotine i pojave koštanih izbočenja na zglobnim tijelima (osteofiti ).
Klinička slika je karakteristična za svako zglobno područje. Zajednički simptomi su, dakako, bol i otežano pokretanja zgloba, a među objektivnim znacima su krepitacije (škripanje) pri kretnjama u zglobu te u kasnijem stadiju atrofija pripadnih mišića.
Klinička slika nije uvjek u saglasnosti sa rendgenskim nalazom osteoartroze.
Po potrebi se obavlja artrocenteza ili infiltracija zglobova – prikupljanje sinovijalne tekućine iz zglobova za analizu.
Kao što je već rečeno:

Konačnu dijagnozu prepustite stručnjaku: doktoru reumatologu ili internisti.

Prevencija

Kako spriječiti artrozu?
Održavanjem idealne težine. Na primjer, u slučaju da je tjelesna težina 20% veća od idealne, rizik od artroze koljena dvostruko je veći. Suvišni kilogrami opterećuju zglobove kičme.
Vježbanjem. Preporučuje se gimnastika za pokretljivost zglobova i jačanje mišićnog tonusa: vježbe istezanja i klasične vježbe zagrijavanja, najmanje triput sedmično. U slučaju artroze ruku, korisna je jednostavna vježba poput stezanja gumene loptice.
Preporučuje se prehrana bogata voćem, povrćem i Omega 3 masnim kiselinama (ima ih u plavoj ribi), mogu smanjiti upalu zglobnih tkiva.
Promjena klime: najbolja je suha klima - vlaga i nagle promjene vremena dovode do pojave boli.

Postoji nekoliko nutrijenata koji preventivno pomažu (ne samo) osobama koje pate od artroze:
Kolagen – nalazi se u povrću zelene boje, mrkvi, rajčici i soji.
Selenij i sumpor – sumpor možete dobiti iz jaja, mliječnih proizvoda, kupusa, nijelog luka, jabuka, itd. Selenij također možete dobiti iz jaja i mlijeka, te dodatno još iz integralnih žitatrica, gljiva, kukuruza, itd.
Omega-3 – ovom masnoćom obiluju chia sjemenke, te sjemenke lana i konoplje, kao i neke vrste riba.
Kurkuma i đumbir takođe mogu biti korisni; a više o njima možete saznati u topiku Hrana i reuma.

Lijekovi i liječenje

Artroza se ne može izliječiti, ali može se poboljšati kvaliteta života pacijenta: ukloniti bol, smanjiti otečenost, održati pokretljivost zglobova. Na prvom je mjestu kineziterapija (rasteretne vježbe), što poboljšava pokretljivost zglobova, potiče procese obnavljanja hrskavice, jača mišiče i povećava stabilnost zglobova. U jednostavnijim slučajevima pacijent može vježbati sam, ali obično se to radi uz pomoć fizioterapeuta, prema liječničkoj preporuci.
Fizikalno liječenje uključuje i liječenje vodom te različite elektroterapijske postupke.
Primjenjuju se lijekovi za ublažavanje boli i protiv sekundarnih upalnih promjena, te lijekovi koji smanjuju napetost mišića.
Među najčešćim metodama liječenja su uzimanje lijekova (za kontrolu boli i upale) i injekcije hijaluronske kiseline.
Mnogi lijekovi mogu se koristiti bez recepta, uključujući acetilsalicilnu kiselinu (npr. Andol) ili ibuprofen (protuupalni lijekovi)
Fizikalna terapija degenerativni reumatskih oboljenja zglobova koristi razne fizikalne procedure koje imaju cilj da poboljšaju lokalnu cirkulaciju zahvaćenog zgloba, uklone mišićni spazam i bol te tako postignu poboljšanje funkcije zgloba. Koriste se sljedeće procedure:
Terapije strujom (Interferentne struje, Dijadinamske struje, Galvanizacija, Kratkotalasna dijatermija i dr.) ,
Procedure terapije toplotom (parafinske kupke, parafinske obloge, krioterapija)
Procedure svjetlosne terapije (Infracrvena lampa- Sollux, Bioptron lampa, Laseroterapija upotrebom biostimulativnog lasera)
Medicinska gimnastika – kineziterapija u vidu aktivnih vježbi u dvorani i vježbe u vodi –hidrokineziterapija . Vježbe u rasteretnom položaju u dvorani kao i hidroterapija u bazenima dovode do povećanja pokretljivosti zgloba, smanjenja bola, relaksacije, jačanja mišića i korekcije položaja tijela.
Koriste se i razna pomagala (štapovi, štake, hodalice ili razna učvršćenja za zglobove) koji suzbijaju bolove i poboljšavaju funkciju, ali ih moraju pratiti programi vježbanja.

U težim slučajevima može biti potreban i hirurški zahvat.
Zamjena bolesnog zgloba umjetnom protezom pokazala se uspješnom, posebino kod nosećih zglobova (kuk i koljeno).
Cilj hirurškog zahvata može biti samo ublažavanje boli, npr. "brušenje" izbočina (ispravljanje krivih položaja), čime se smanjuje pritisak na koštanu srž ili snopove živaca (kao što je ponekad slučaj kod vratne artroze).

Novost koja se ispituje u brojnim istraživačkim centrima je presađivanje hrskavice: minimalno invazivnom kirurškom tehnikom zamjenjuje se istrošena hrskavica novom, laboratorijski uzgojenom i biokompatibilnom, bez opasnosti odbacivanja. Još nije u potpunosti u praksi.

Rehabilitacija

Rehabilitacija je bazirana na nizu koordiniranih postupaka kojima se zbrinjavaju posljedice bolesti, uz aktivno učešće i participaciju bolesnika.
Rehabilitacija uz liječenje lijekovima, ima za cilj očuvanje punog ili funkcionalnog opsega pokreta svih zglobova, povećanje i očuvanje mišićne snage, uz toleranciju dnevnih opterećenja bez ili s podnošljivim bolom.
Cilj je osposobiti bolesnika za povratak "normalnom" životu sa maksimalnim kapacitetom.

Podnožje-Footer-veze-